Učenici su ulazili u crkvu u pratnji učitelja i razrednika u potpunoj tišini.Vjeroučiteljica sestra Jasna uvela je prisutne u molitveno ozračje. Sve je počelo znakom križa i pjesmom Hrvoja Hegedušića Stoji grad – Vukovar, čiji je zvučni zapis pustila na zvučnike ravnateljica sestra Damjana Mihaela Barbarić. Vjeroučiteljica sestra Jasminka sastavila je osam molitava. Dok su petaši, Ana Ilčić i Josip Vučić, čitali pojedine zazive, predstavnici razreda su u svetištu, držeći u rukama zapaljene lampione, prilazili oltaru po dvoje i stavljali lampione na oltar. Nakon svake molitve svi su ponavljali: „Gospodine Bože, primi molitvu našu!“ Slijedila je minuta šutnje, tiha molitva i odavanje počasti palim braniteljima i svim žrtvama Domovinskog rata. Za sve stradale izmolili smo Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu. Završili smo znakom križa i pjesmom „Bože, čuvaj Hrvatsku“. Učenici su izlazili u apsolutnoj tišini, svjesni svoje odluke: „Vukovar – moj izbor i u dobru i u zlu“!

     Dostojanstvenom petnaestominutnom molitvom pokazali su da nije zaboravljena ni ova, 32. godišnjica vukovarske tragedije i stradanja u Domovinskom ratu.  Ujedno, učenici su pokazali suosjećanje za sve žrtve ratova: „Molimo za sve žrtve ratova koji se sada događaju u raznim dijelovima svijeta, posebno u Ukrajini, u Izraelu i Palestini…“, ali i „Molimo također za one koji su uzrokovali ove ratove…“ 

Fotogalerija

s. Jasna Lučić