U sklopu projekta MZOM i Memorijalnog centra Domovinskog rata naši su osmaši proveli dva dana u Vukovaru prolazeći stopama koje su ostavile poseban trag u kolektivnom sjećanju na Domovinski rat i Vukovar kao simbol stradanja i žrtve. Koračajući ulicama Vukovara, obilazeći mjesta stradanja, učenici su ono što su o hrvatskoj povijesti naučili u školskim klupama doživjeli na jedan neposredan način, s puno empatije i ganuća.
Na svoju posljednju terensku nastavu u osnovnoj školi učenici osmog razreda krenuli su u rano svibanjsko jutro s prvim zrakama sunca na podravskim i slavonskim ravnicama koje su se prostirale na putu do Vukovara. Dolaskom u kompleks Memorijalnog centra Domovinskog rata učenici su sa zanimanjem istraživali izložene vojne eksponate na povelikom vanjskom prostoru Centra. Okupljeni s učenicima iz ostalih škola krenuli su u obilazak postava Memorijalnog centara uz stručno vodstvo časnika, nakon čega je uslijedilo predavanje o Domovinskom ratu i bitci za Vukovar na kojem su učenici samo dodatno utvrdili svoje znanje o događajima iz ne tako daleke prošlosti naše domovine.
Program je prvoga dana uključivao i posjet Gradskom muzeju Vukovar smještenom u raskošnom i iz temelja obnovljenom dvorcu Eltz. U kratkom obilasku muzeja učenici su uz stručno vodstvo imali priliku čuti nešto više o povijesnom razvoju grada Vukovara, a za odlazak u još dalju prošlost pobrinuo se obilazak Muzejom vučedolske kulture. Razgled kulturno-povijesnih ustanova završio je uspinjanjem na Vukovarski vodotoranj, jedan od nezaobilaznih simbola Vukovara i Domovinskog rata.
Nakon prilično iscrpljujućeg ritma prvog dana terenske nastave učenici su u kasnim poslijepodnevnim satima imali prvu priliku za mali predah, kako bi se odmorili za aktivnosti koje su uslijedile drugog dana posjeta. Sljedeći je, ujedno i posljednji dan, uključivao obilazak autobusom svih lokaliteta važnih za Domovinski rat, za razumijevanje žrtve koju su za Hrvatsku podnijeli Vukovar i Vukovarci. Od franjevačke crkve i samostana sv. Filipa i Jakova, Veleprometa i Brodokomerca, Trpinjske ceste i Vukovarske bolnice, do Memorijalnog groblja i Ovčare – stopama sjećanja na najteže trenutke ovoga grada, nevidljivim tragovima slamajuće patnje koja je obilježila živote brojnih Vukovaraca, ali i Hrvata sa svih strana domovine koji su te jeseni 1991. hrabro stali u obranu grada.
Ožiljci duboko urezani u identitet našeg naroda stoje u Vukovaru kao živa, vječna opomena na okrutni potencijal čovjeka i zvjerstva koja se više nikada ne smiju dogoditi. Ipak, unatoč tome što će Vukovar zauvijek biti ogrnut velom stradanja, završetak priče nije u ponavljanju traume, već u miru. Posjet naših osmaša zato je završio na najbolji mogući način – Školom mira. Predavanje je to u kojem su učenici mogli čuti i doživjeti zašto je očuvanje mira neprikosnoveni zahtjev čovječanstva. Škola mira tradicionalno je završila kvizom znanja o Domovinskom ratu, a Mihaela i Andrija su, predstavljajući našu školu, izborili vrijedno treće mjesto.
Autor teksta i fotografija: učitelj Ivan Telebar
