Stigavši na „drugu stranu Ivanščice“, domaći župnik ih je upoznao sa svetištem, a pridružili su im se i župni suradnici iz župe Sračinec sa svojim župnikom, koji je predvodio  Svetu Misu.

 

Popodnevno druženje djelatnika Škole nastavilo se u prirodi zajedničkim ručkom, posjetom župnoj crkvi Svete Ane te pobožnošću Križnog puta, koji kreće od podnožja brda i vodi do samog svetišta. Vlastite molitve, želje, prošnje i vapaji srca bili su izrečeni tijekom 15 postaja Križnog puta. Majci Božjoj Gorskoj su u zagovor stavljeni svi učenici, njihovi roditelji, djelatnici i njihove obitelji. Svetište i cijeli brežuljkast kraj koji ga okružuje, pravi je raj za odmor duše. 

 

Osim što je ovo „vozočašće“ bila prava mala duhovna obnova djelatnika i jačanje zajedništva, saznale su se i važne informacije o samom svetištu i važnosti tog kraja u kršćanskoj povijesti na područjima sjeverozapadne Hrvatske, a onda i Hrvatske općenito. Naime, svetište Majke Božje Gorske se nalazi na gradini koja je naseljavanja u kontinuitetu nekoliko tisuća godina, točnije od ranog i kasnijeg brončanog doba do danas. Uz to, Lobor je bio jedno od najvažnijih misionarskih punktova u vrijeme pokrštavanja sjeverne Hrvatske. Upravo su na prostoru ovog svetišta otkriveni povijesni ostaci: antičkog poganskog hrama (3.st.), starokršćanske bazilike s krstionicom (5.st.), starohrvatske drvene crkve (8. i 9. st.), predromaničke crkve (kraj 9.st.) te kasnoromaničke crkve (13.st.), na čijim je temeljima sagrađena i današnja gotička crkva (14.st) barokizirana u 17. stoljeću. U svetištu je također pronađem i starohrvatski pleter, što pokazuje na važnost najstarijeg marijanskog svetišta u sjevernoj Hrvatskoj.

 

U nadi da će svi zajedno kroz svoje svakodnevno djelovanje uspjeti biti „čudo vjere“, djelatnici su  zahvalili Majci Božjoj Gorskoj na lijepom danu i zajedništvu te su vedrih srdaca, s pjesmom na usnama krenuli prema Varaždinu sa željom da im se sljedeći put pridruži i cijela Škola.